Radomir D. Mitric´
smo već bili dole, neki polupijani hirurg je počeo
da šije bez čekanja za anesteziju jer sam gubio
mnogo krvi. Ipak mu dugujem život. Prekriven
sam bio zelenim platnom i tad sam se onesvestio prvi put u životu, ne misleći na bol, misleći
na čudesni glas Besi Smit, na priliku koju sam i
video i nisam, na igralištu, na ranjenike iz filma
Most na rijeci Kvaj, na majku i oca koji su me grdili zbog nestašluka. Možda sam tad bio najbliže Raju.
Posle sam dugo hodao na štakama i više nikad
nisam zaigrao fudbal.
77