Šum Panonskog mora
62
do svoje smrti. Želeo je čitavog svog kratkog života da, kao i njegovi vršnjaci, oseti tlo pod svojim nogama.
Zamišljao sam njegovu smrt, u podne julskog
dana, kad je sunce u zenitu, njega, tog malog
istanbulskog anđela, koji je čitav svoj život hteo
samo osetiti tlo pod svojim nogama. U jari julskog dana, dok je u snu izdisao, zamišljao sam
kako u taj čas ustaje iz kolica, osećajući toliko
željeno tlo, i pored baštenske fontane penje se
svetlosnim stepenicima u nebo.