poeta vates
Vremenom, kako je linija klepsidre sipala pesak
u donji deo što pripada prošlosti, koju Anglo
saksonci ne bezrazložno nazivaju perfektnom,
dospeh ja i do studentskih banjalučkih dana.
Književnost beše moj izbor.
Tih sam dana najviše drugovao sa Maksimom,
neverovatnim tragaocem glosama literature i
Tiborom, tihim likom blejkovskih unutrašnjih
projekcija, koji je do danas ostao najbolji poznavalac literature kojeg znam. Vodismo nekad duboke razgovore o umetnosti, uz čašu dobrog vina.
Takođe i sa Anjom, neverovatnom osobom, koja