Šum Panonskog mora
32
momenat u kojem Hristos hoda na procesiji i
pucanj u Džona Lenona. I Flamankin susret sa
Crnom Smrti. Istorija nema pravolinijski smer,
niti je hronologija događaja bitna. Iz nje se može
najviše naučiti o budućim stvarima.
Ovu priču sam pričao sve do pojave šarenog
Asklepijevog petla. Tada smo ustali i hodali pustim ulicama, nalik karnevalistima, ulicama po
kojima je šibao neki sonorni vetar da bi se potom
razišli po sobama. Činilo mi se da sa nama hodaju i ljudi-karte iz Kerolove Alise. Sutradan sam se
probudio sa jakom glavoboljom, platio sam veliku cenu izlaska velike tajne iz mene, ali mi nije
bilo žao. Ustao sam i otišao u šetnju koja najbolje
uredi prostor za misli. Učio se ćutanju od mora.
Tu, na preko 1200 kilometara od portugalske
obale, gde se nalazi najstrmiji aerodrom na svetu, i gde ćete zbog sletanja i uzletanja aviona videti kako prsti putnika do vas grozničavo prebiraju brojanice, bićete sretni jer ste doživeli neku
neobičnu prisnost, tu, gde su i fado transformisali u muziku koja vam od beskrajne tuge može
načiniti radost. Na Madeiri, Šumskom ostrvu, ta
muzika ima razdraganije note od onih koje možete čuti u Portu ili Lisabonu, na portugalskom
kopnu. Madeira,magličasta i usporena kao filmovi Sokurova, koju pamtim kao divnu stanicu,
u bisernom nizu mojih malih životnih ozarenja,
uprkos ovim prisećanjima na smrt.
Od te noći ne bacam tarot. Ne iz straha od te
velike arkane, nego iz poštovanja prema mrtvima. Prema budućim događajima koje ne treba
prizivati dok se zaista ne dogode. Moj najveći