Šum Panonskog mora
210
rajevi, to spleen-ovanje koje otvara naše treće
oko. Remboova vidovitost. Šta zapravo znači
ta vidovitost? To je mogućnost viđenja sveta u
pravoj njegovoj prirodi. Neka vrsta zabranjenog
znanja. Naša realnost sasvim drugačije izgleda.
Mi se nalazimo u sasvim obrnutoj perspektivi
od one koju gledamo i prihvatamo kao takvu. To
može da znači da je nebo ispod nas. S tom sam se
mišlju sreo još davno, dok sam kao mladić proučavao levitaciju. Tako da je simbol okovanog
Prometeja, simbol civilizacija koje su usledile
posle bronzanog doba. Vladavine razuma. Kao
sili gravitacije koja nas prizemljuje. Ljudi su replike anđela. Samo odabrani prolaze kroz preoces kroz koji prolazi voda, koja je naša sušt. U
isparenju kružeći, od neba ka zemlji i obrnuto.
Alhemičarski put uzdizanja, solve et coagula.
Vreme ima oblik klatna. Čini mi se da je samo
budućnost postojana, jer sadašnjost pripada trenutku, a prošlost pamti samo večne trenutke. Još
kao dečak sam, ako se nalazih u nekom tegobnom
stanju, žmureći prizivao budući trenutak, premošćivajući doba trenutne patnje, u ratu. Uopšte, naša priroda zaboravlja koja je snaga naših čula, u
stanju je da prizove i prošlo i buduće, to je utvrdila
moderna psihologija. Čulo mirisa, sposobno je da
prizove slike nezaborava, iz nekih pređašnjih vremena i oživi takve trenutke u našoj svesti. Živeti,
zapravo znači sećati se. Mrtvi postaju mrtvi zaista
tek onda kad prestanemo da ih pamtimo i oslovljavamo njihova imena, u našim mislima.
Mudrost počinje kad prestane želja za dokazivanjem. Prevladavanjem matematičkih paradoksa. Konstrukcije brojeva na kojima počiva