Šum Panonskog Mora | Page 188

Šum Panonskog mora 188 branio svoj sveti prostor samodovoljnosti, sioranovski. U nemogućoj misiji iskrenog zaljubljivanja. Oduvek sam, naime, verovao da između muškaraca i žena može postojati samo zaljubljenost, dok je ljubav bila rezervisana za bogove, kao kod starih Grka. I što duže potraje ta zaljubljenost, to je bolje po vezu. Dok docnije, navike ne ustabile takve odnose i upravljanje različitih ciljeva ka istom. Nikad se ne vraćam unatrag u pređašnje veze, jer jednom presečena nit koja je vezivala dvoje ljudi, ne može se više zakalemiti na prave načine. Niti bi to bilo potrebno siliti. Računam da sam dobro prošao, jer nisam patio ni slinio ni za kim. Najveće su nevolje onda kad je teško prepoznati želje i htenja partnera sa kojim dišeš isti vazduh. Mene je uvek bilo teško slagati. I to me je spasilo, na neki način. Da sačuvam sebe za onu kojoj sam namenjen od praiskona i sa kojom sam Jedno. Mogao bih na ovom mestu i raskrinkati zabludu po kojoj muškarci dobro poznaju žene. Ipak se oštroumlje intuitivne prirode u spoznaji i dominaciji nad drugošću mora učiti od žena. Smatranja sam da žena više crpi iz svoga Animusa, nego što muškarac crpi iz svoje Anime u spoznavanju takve vrste Drugosti. Naravoučenije je da se ljudski rod uči praktičnom voljenju preko životinja. One su prelazni period. Pokusiranje naše trpeljivosti.