Šum Panonskog Mora | Page 176

Šum Panonskog mora 176 Razmišljam o usporedbi sveta sa cirkusom. O tome kako život ne treba protraćiti. Ne sećam se nijednog dana koji je protekao bez njegove mudre misli. To je bila gotovo matematička projekcija gnomski domišljene stvarnosti. Ovaj svet treba ili našu ludost ili našu genijalnost. Ništa drugo. Pre odlaska na radio i hemioterapiju, rekao mi je da mu je jedina želja da magistriram i da bi, kad bi se to desilo, odmah ozdravio. On je u tome video ostvarenje sopstvene misije. Sigurnost i ispravnost vaspitanja koje je zahtevao. U mislima mi je ta podela na lude i mudre. Imao sam i od jednih i od drugih. To mi je rekla i jedna Ciganka, iz cirkusa koji je gostovao u našem gradu, a koje se ovde prisećam. Prema njenim rečima, u meni je sabrana velika kreativna snaga. Rekla je ocu da sam neobičan dečak. I da HwR&