Radomir D. Mitric´
siline pucanja mom bratu se istopila cev od puške i savila kao da je od plastelina. Sećam je se
dobro, i sam sam pucao iz nje. Precizna automatska puška. Drveni kundak. Satima su ih napadali sa tri strane. U rovu su imali mitraljez M-84, i
iz njega su pucali sve dok nije nestalo metaka,
dok se nije zakovao. Ispaljivali su tromblone.
Njih petorica su se borili sa desetinama. Padale
su minobacačke granate. Lupali su i u tepsije da
ih uplaše. Sigurno je na suprotnoj strani bio neki
bratovljev vršnjak koji je isto tako oteran u uzaludni krvavi rat i koji se toga dana kući nije vratio živ. Rat je došao i uzeo njihove mlade živote. Nekoliko minuta pošto će ta hrabra petorica
napustiti rov, pala je granata direktno u njega i
svega ga raznela. To je trojici od njih, kao i mom
bratu odložilo smrt tek nekoliko trenutaka ili sati. Tom Čiči Mirku metak je pogodio tromblon na
opasaču, i razneo ga. Pretilo je da ih opkole žive. Jedan od njih uspeo je da se spasi odbegnuvši jedinim slobodnim putem. Ostao je živ i jedan
ošamućen detonacijom i ranjen u zaštitnom rovu. Goran je ustao iz zaštitnog rova i u begu ga
je rafal sasekao po glavi. Trenutna smrt. I sad se
pitam zašto je moj brat ustao iz rova. Verujem
da se bojao smrti teže nego smrti od metka. Bez
puške u ruci, ustao je iz rova i potrčao ka nekom susednom rovu, bolje zaklonjenom, uši su
mu bile zaglušene detonacijama, ruke umorne
od pucanja, srce je atomski udaralo, krv je igrala
ratni ples. Malo je nedostajalo da pobegne iz čeljusti ratne nemani. Meci su zviždali oko njega.
Samo jedan metak ga je pogodio. Prostrelna rana. Sa desne strane boka, odozdo nagore. Još dugo je bio živ, ali nije bilo saniteta u blizini da ga
spasi. Sudbina. I strašna patnja pred smrt, koja
171