meðu zvezðem i med snovima
ˇ
Mesto kojem se često vraćam kao pribežištu
čitavog svog skudoumnog života je tavanska
mansarda u jednom planinskom bosanskom selu, uzdignutom pod kapije neba, sumatraističke
planine Crnjanskog, u čijim sam jutarnjim, magnovenjskim, maglovitim isparenjima naslućivao duše predaka, s kojima tada pričah nemuštim, zaumnim jezikom. U toj mansardi doživeh
prvotna udivljenja knjigama, koje čitah strasno
kao kakav tibetanski monah što u molitvenom
transu čita svete budističke knjige. Nada mnom
golubiji ljubavni refreni nalikovahu mi na najdivnije anđeoske pesme.
17