u infernu rata, prozna kajdanka
IV
Život je tek nešto manje od izgovorenih reči, do-
življenih događaja, koje lako prekrije veo zaborava. Više se sluti nego što ga zaista doživiš, nesvestan svih njegovih varavih epizoda. Mine kao
filmovi koje sam nekad gledao sa bratom u gradskom kinu, a kojih se više i ne sećam. Teško je
sačuvati momente sreće, kao one kad nas dvojica ležimo na travi i posmatramo nebo, a misli su
nam lake kao ispušteni helijumski baloni koji se
sasvim polako uzdižu u nebesa. Isto onako kako
se i duše u njega uzdižu. Neme i krilate, nemušto
žaleći tela pod sobom.