Radomir D. Mitric´
baš kao i slika tela, u kojoj se vaskrsava. Oko nije
samo receptor, nego i čitač zaumnih poruka. Oko
je povezano sa dušom, a telo je, zaista spoljašnja
manifestacija duha. Telo je, na neki način, eho duše, baš kao što je eho – odzvuk glasa koji odzvanja izvan dosegljivog prostora. Pažljivi pogled tumači lako ljude i pojave iznutar njih. Veže se to
svakako i za logiku i za empiriju, ali i za intuiciju.
To je gledanje unutrašnjim očima.
Ipak mi živimo u dobu nelatentne ali i površne
intime. Sve je dostupno i vidljivo, ždere sistem
Vrlog novog sveta. Telo je razotkriveno. Čuvajući
duhovno kao vertikalu uspinjanja, branim svoj
integritet. Pobunom, ako je potrebno. I sumnjom
još više. Intelektualizam je ništаvan ako je podložan kontroli. Seneka ustvrdi „da nema vajde od
razgovora među istomišljenicima“. Zato je čovek
koji promišlja uvek van sistema, u svojstvu izdvojenog posmatrača.
Uvek mi je bilo pogubno ne nalaziti mogućnost odbrane. Ova knjiga, moja je odbrana od nadolazećeg jalovog vremena, težnja da uspostavi
moj stav prema svetu i životu. Da misionira, pečatira i potcrta iskonske vrednote tragalaštva.
Očuvam li svoj sveti prostor, svet neće biti prazna kocka, od sklada odbačena, providna do ogoljenja, kao u jeftinom performansu.
Ima tome dug niz godina, od kada shvatih da
se moguća utopija ne rešava pristajanjem na
kompromis. Ni ljubav nije vredna ako je stvar
kompromisa. Ne verujem u privlačenje suprotnosti, već samo bliskosti. Čiji susret nije predvidljiv, ali je slutljiv.
119