Radomir D. Mitric´
ali je dostupljiv čuvstvima; to je dimenzija koja
harmonizuje vreme i prostor u svevremenost i
sveprostornost njihovog sažimanja, koja nadilazi
zakone Physisa. Bivajući Metaphysisom.
Pisac ponajviše piše sobom o drugima. O sebi, ali sa solonovskom merom. Eho njegovog glasa jeste u mnoštvenosti njegovih čitalaca. Ipak
karakter knjige sam bira prirodu tog Mnoštva. I
tako se sama definiše, budući da knjige trebа da
budu otvoreni entiteti, koje sami čitači dovršavaju u sopstvenoj mašti. „Ja sam Mnoštvo“, govoraše nekada najčudesniji dečak književne galaksije, Rembo. Pisati, stoga, treba mnoštvenošću
sebe, kao da je to zadnje, kao da svaki redak napisan grafitnom olovkom, ili uz pomoć kakvog
drugog medija, oslobađa mogućno 7F