Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 84

Nataša Milojević On je zagovarao ideju da se emotivna i socijalna inteligencija mogu razvijati čitav život. Kazališno je iskustvo specifično jer stvara vezu između izvođača, priče i publike. Na realističan način izaziva trenutke koji izgledaju kao stvarnost i navodi nas da se počnemo unositi u to iskustvo i tragati za rješenjima. Emocionalne veze prisutne u kazalištu suštinski su analogne s realno postojećima i stvara se poseban most kazalište - život. Publika je postavljena u zonu neugode koja ju navodi da razmišlja o svome ponašanju i da ga počne sagledavati na nov način i mijenjati (Dewey 2014). Blok 2 iz druge faze Nakon predstave, učenici su odgovarali na drugi upitnik konstruiran s namjerom da analizira efekte participacije u interaktivnoj kazališnoj predstavi i utjecaj na stavove o cyberbullyingu. Kontrolna skupina učenika koji nisu sudjelovali u programu odgovarala je na isti upitnik. Većina učenika misli da je priča realistična i da ih je predstava natjerala na razmišljanje o cyberbullyingu. Kao i kod prethodnoga pitanja, odgovori su bili u bliskom rasponu od 3,45 do 3,82 (najviša procjena je 5). Pitanje o informiranosti učenika o cyberbullyingu ponovljeno je da bi se provjerilo koliki je bio TIE efekt na učenje o cyberbullyingu. Usporedba s rezultatom iz prvoga upitnika pokazala je da predstava nije inspirirala učenike da počnu više primjećivati slučajeve cyberbullyinga u svome okruženju. Nasuprot tome, smanjio se broj učenika koji su se odredili kao žrtve cyberbullyinga u razredu s 5 % - 12,5 % na 3 % -10 %. Dobiveni bi se rezultat mogao protumačiti kao efekt predstave na bolje prepoznavanje žrtve cyberbullyinga. Učestalost učenika koji su se odredili kao nasilnici u nekim situacijama je bio najveći u 1. razredu srednje škole, a najniži u 8. razredu. Ovaj je trend sličan kao u prvome upitniku i mogao bi biti povezan s promjenama školskoga okruženja tijekom početka srednje škole, koje mogu uzrokovati nasilno ponašanje (Popadić 2009).