Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 74

Nataša Milojević Najbolja rješenja za žrtve nasilja prema mišljenju učenika su: obratiti se nastavniku (od 20 % do 66 %) ili razgovarati sa svojim roditeljima o problemu (od 45 % do 66 %). Neki su učenici naveli da ne mogu dobiti pomoć u prevenciji i sanaciji bullyinga od nastavnika; a ovo ukazuje da je nastavnicima potrebna pomoć izvaninstitucionalnih organizacija u rješavanju ovoga problema. Izvjesno je da slika o potencijalnim rješenjima odražava opću sliku škole i života u kojemu odrastaju mladi ljudi – značaj roditelja, nastavnika i policije smanjuje se s uzrastom, a pojavljuju se drugi oblici rješenja. Rezultati ranijih istraživanja u srpskim školama pokazuju da je najuspješniji pristup prevenciji školskoga nasilja onaj koji uključuje sve ljude u školi, učenike i osoblje; koji započinje ranije - od predškolskih godina; prožima cijeli obrazovni program i nije ograničen na pojedinačne učenike ili pojedinačne teme ili razrede; koji se fokusira na izgradnju pozitivnoga ozračja u školi; koji ne tolerira nasilje i u kojemu se lijepo ponašanje ohrabruje i nagrađuje. Preventivni su programi bili mnogo uspješniji kada su imali podršku nastavnika, roditelja i društvenoga okruženja u kojem je škola smještena. Uloga je nastavnika naročito važna u primjeni programa prevencije koji mogu biti realizirani u okviru obrazovnoga rada u razrednoj zajednici, a čiji je cilj da kontinuirano poboljšavaju prosocijalno ponašanje razvijanjem empatije i altruizma, osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja i stjecanjem vještina nenasilne komunikacije (Đurišić 2015; Popović-Ćitić 2012). Od 62 % do 79 % sudionika misli da su naučili više o bullyingu tijekom predstave, u odnosu na znanja dobivena u školi. Rezultati potvrđuju nalaze da su radionice dobar razvojni model za učenje (Ognjenović i Škorc, 2003), (Slika 2 a).