Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 497

- 492 Osvrti na radionicu: Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi? nešto poput dodatka Na radionici Režiramo u školi, koja se održala u sklopu Simpozija, sudionici su postavili nekoliko pitanja. Mislim da su pitanja važna i zanimljiva. Na njih postoji bezbroj različitih odgovora. Evo, ovako su otprilike zvučali moji odgovori: 1.Koje aktivnosti provoditi s djecom a da budu u funkciji ostvarenja cilja (predstave), a djeci zanimljive? Za početak, predstava ne bi trebala biti cilj. Barem ne onaj početni. Počnite s raznim dramskim igrama. Provjerite kako reagiraju na kretanje, improvizaciju, tekst, na smiješne ili ozbiljne sadržaje… Potaknite ih da se otvore, komuniciraju, izražavaju svoje probleme i primjećuju probleme drugih. Drama je uvijek neki problem, nije li? Dramska igra otvorit će vam niz ideja i omogućiti djeci da se oslobode i požele raditi predstavu. A kad su spremni, proces rada na predstavi sam će tražiti konkretne aktivnosti. 2. Od čega prvo počnemo kada krenemo režirati? Od onoga što vas muči. Od onoga o čemu želite govoriti. Od onoga što je zajedničko cijeloj skupini. A to najprije trebate otkriti. Dakle, krenite istraživati! Raznim tehnikama. Pišite, tražite glazbu, čitajte, fotografirajte, snimajte, slušajte, plešite, razgovarajte s užom i širom okolinom i sa sobom samima. To je početak, a u tom početku ćete već skupiti toliko materijala da će vam se roditi uvijek nove i nove inspiracije za rad. 3. Kako napraviti zanimljivu predstavu bez scenografije, kostimografije? Scenografija i kostimi vam ne trebaju. Mislim, trebaju, ali nisu toliko presudni i nisu točka od koje krećete. Kad imate temu kojom se bavite i kad imate sadržaje kojima ste se bavili