Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 495

-490 Osvrti na radionicu: Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi? nekoliko elemenata: 1. ”Scenske su umjetnosti vezene za izravno prezentiranje umjetničkog proizvoda, (…) one se izvode, stvaraju izravno, hic et nuc, za publiku koja prisustvuje predstavi - govorni, pjevani, plesni ili mimički (gestualni) teatar, balet, pantomima, opera, najpoznatiji su primjeri scenskih umjetnosti. Oblik prizorišta i odnos između pozornice i gledališta nisu toliko bitni. Presudna je trenutačna komunikacija s publikom posredstvom performera (izvođača) 1 (glumca, plesača, pjevača, mimičara…).” izravno, ovdje i sada, govorom, pjevanjem, plesom, gestom da bi se trenutno komuniciralo s publikom 2. ”Što je teatralnost? To je teatar kad se od njega oduzme tekst, to je gustoća znakova i osjeta koja se na pozornici gradi na temelju pisanoga predloška, to je neka vrsta sveopće percepcije osjetilnih varki, gesti, tonova, distanci, supstanci, svjetala, koja preplavljuje tekst u punoći njegova izvanjskoga jezika” (Barthes, 1964). Isto tako u artaudovskom smislu, teatralnost se suprotstavlja književnosti, kazalištu teksta, pisanim sredstvima, dijalozima a 2 ponekad čak i narativnosti i dramatičnosti neke logički izgrađene fabule.” esencija kazališta nalazi se mimo teksta ona može biti u odnosu teksta, ali kazalište nije tekst dramska igra nije govorenje teksta govorenje teksta je samo jedan njezin dio 1 Pavice, Patrice. 2004. Pojmovnik teatra, Zagreb: Antibarbarus; str. 335 2 Pavice, Patrice. op.cit.; str. 374. Barthesov citat Pavis prenosi iz knjige Barthes, Roland. 1964. Essais critiques. Paris: Esitions du Seuil.