Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 488

Maja Sviben ZAŠTO? Pitanja kojima je naslovljena i ujedno opisana radionica u površnim se razgovorima mogu činiti jednostavnima, a odgovori na njih očiti. Mnogo sam puta svjedočila tome, s obje strane ograde - kao voditeljica dramskih skupina i autorica predstava s djecom i mladima, ali i kao članica raznih prosudbenih povjerenstava, kako se prema njima ljudi često odnose kao prema nečemu što se podrazumijeva samo po sebi. Dramski pedagozi, a tim terminom ovdje nazivam sve koji rade predstave s djecom i mladima, bez obzira na formalnu/neformalnu edukaciju i iskustvo, najčešće će zavapiti kako su najvažniji kriteriji ponekad publici nevidljivi, jer ne može biti prisutna procesu, jer ne zna koliko su se skupina ili pojedinci unutar nje tijekom rada predali, kako su sudjelovali u nastanku predstave, koliko su napredovali itd. Publika pak, pa među njom i ona kojoj je zadatak procjenjivati kvalitetu takvoga uratka, često se vodi (istina, ne uvijek elaboriranim) estetskim kriterijima jer prvenstveno gleda - predstavu. I tako se te dvije strane povremeno dovikuju preko već spomenute ograde, a sve češće se čuju i glasovi onih koji ne misle da su ti kriteriji tako samopodrazumijevajući te oni govore da bi ih konačno trebalo ustanoviti. Iako mene osobno bilo koja vrsta stroge formalizacije kriterija izuzetno žulja, jer postoji opasnost da se nešto zamišljeno u najboljoj namjeri pretvori u recept ili, još gore, preskripciju, slažem se da je bilo izuzetno važno pokrenuti razgovor o kojim to elementima, zapravo, govorimo kad govorimo o kriterijima. Možda je moj otpor formalizaciji doveo i do toga da smo se tijekom radionice, na kraju, puno više bavili pitanjima i dvojbama nego odgovorima, no nadam se da smo u tom kratkom vremenu barem malo dublje zagrebli u to komplicirano tkivo.