Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 482

Jadranka Korda Krušlin U drugome dijelu radionice pokušali smo se međusobno predstaviti i razmijeniti neka pitanja, dileme. Većina sudionika bili su odgajatelji, učitelji razredne ili predmetne nastave u osnovnim školama ili dramski pedagozi koji vode dramske skupine kao izvanškolsku aktivnost. Tek neki od njih našli su se u ulozi onih koji trebaju procijeniti tuđi uradak. Na pitanje kako iščitavamo naslov radionice dobila sam vrlo zanimljive odgovore, a samim tim otvorene su i nove teme za neke moguće buduće susrete: • Kako sa svojom djecom, polaznicima dramske grupe razgovarati i komentirati predstave u kojima igraju njihovi vršnjaci? • Kako pripremiti skupinu na javni komentar? • Što se više vrednuje: uloženo vrijeme i trud ili konačan dojam? • Kako iskreno iznositi mišljenje u skladu sa svojom osobnosti? Mora li se govornik prilagođavati društveno prihvatljivim normama i brinuti o tuđim osjećajima, percepcijama i očekivanjima? • Podliježe li svaka izloženost javnosti i javnome komentaru? • Tko ili što je mjera? Je li zaista ono što ne želimo normirati društveno i institucionalno manje vrijedno, manje važno? • Imaju li djeca i mladi potrebu razgovarati? Ako da, o čemu i kako? O stvaranju ili o izvedbi ili o komentarima koje su dobili? U laganome završavanju prisjetila sam se internacionalnoga Festivala srednjoškolskoga stvaralaštva Juventafest s kojeg sam se nedavno vratila. Organizatori toga festivala, čini mi se važnim, aktivni su kazališni umjetnici. Svi su sudionici u prilici međusobno gledati predstave s kojima su se došli predstaviti. Nakon odgledanih predstava namjerno i ciljano nisu organizirani nikakvi oblici vođenih, stručnih razgovora.