Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 481

- 476 Osvrti na radionicu: Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi? Neke skupine se ozbiljno pripremaju, neke svoj dogovor odrađuju tek toliko, poneki su nezadovoljni sa skupinom kojoj pripadaju, jednima je teško i ne mogu se odlučiti kojim putem krenuti, drugi se zabavljaju. Ono što je zajedničko je pritisak vremenskoga roka. Pri demonstraciji kratkih izvedbi svi su bili u poziciji dvostrukih uloga - u jednome trenutku primali su komentare, a u drugome su ih davali. U otvorenoj i vrlo provjerljivoj analizi osvještavamo: • kako je lako moguće na temelju kvalitete, uigranosti i općega dojma scenske izvedbe steći posve krive pretpostavke, a potom i zaključke o procesu rada, postupcima i dramskom stvaralaštvu skupine • kako iskustvo i znanje, a posebice estetsko ili stilsko opredjeljenje promatrača utječe na komentar koji nije ni u kakvom dosluhu s viđenim scenskim prikazom • kako se u trenutku negativne kritike promijenila atmosfera i dogodila neka vrsta samootuđenja, povlačenja svakoga prisutnog u prostoru, neovisno je li kritika upućena njemu ili ne • kako pristajemo na pohvalu premda ona uopće ne odgovara našoj namjeri kao izvođačima i kako nemamo nikakvu potrebu suprotstaviti se krivom tumačenju ili zaključku ako nam ide u prilog • što čujemo i kako čujemo komentar na svoj rad (Primjer: skupina plesača nakon izvedbe dobila je između mnogih i komentar donekle usklađeno koji je jedna sudionica toga plesnog prikaza čula kao pohvalu te je istaknula kako je usklađenost u plesu vrlo važna stavka i s obzirom na uložen trud bila je zadovoljna komentarom, dok je druga iz iste grupe istu rečenicu čula kao zamjerku jer je naglasak stavila na riječ donekle i pretpostavila ili čula kako nisu bile usklađene.).