Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 480

Jadranka Korda Krušlin Za demonstraciju i provjeru ovih pretpostavki domišljam se moguće vježbe. Odabirem motiv Sunca, jer bilo je tamo u tom vremenu. Nevještom rukom, zatvorenih očiju crtamo oblik sunca olovkom na papiru. Na papiru imamo priznanje svoje neukosti, neuvježbanosti. Sramimo li se toga? Sljedeći je korak demonstracija svega što znamo. Otvorenih očiju, rukom koja je zapamtila već odavno poteze oblikujemo zadani motiv baš kako želimo. Zadovoljni smo. Tek jedan glas u polutonu, kao za sebe, kaže: Meni je ovo prvo kreativnije! Da, kreativnije je. Zato što je to kreacija sama, autentična i jedinstvena. Nije ni bolje, ni gore, ni više ili manje vrijedno u komparaciji s ostatkom svijeta, nego je naprosto kreativnije u odnosu na samo biće koje stvara. Vježba se nastavlja. I dalje crtamo sunca. Izbor motiva je moj dar njima nikad izgovoren. Važni ste, obasjani ste, toplo je. Što vidimo i kako to tumačimo? Svatko na svoj način. To je jedini put. Razgovarati, misliti, stvarati, propitkivati, griješiti, pa opet ispočetka. Svaki pretpostavljeni obrazac, naputak, pravilo, kako u stvaranju tako i u tumačenju nekoga djela, u jednom pogledu izuzetno je važan jer nam pomaže pri analizi i stvara nam osjećaj sigurnosti i ispravnosti pri radu. Ali već na drugi pogled, taj isti naputak predstavlja prepreku ili izazov za kreativnu osobu koja ga mora izigrati, poništiti, preoblikovati jer stvaralaštvo po definiciji stvara nešto novo, suprotstavlja se pravilima, naputcima i propozicijama. To je ono što potičemo, ono što njegujemo. Ono što je pak svojstveno djetetu je njegov, i to samo njegov, unutarnji proces koji jedini odgovara na pitanje KAKO. U sljedećem zadatku grupiramo se prema onom što mislimo da znamo. Odabiremo područje, izraz za koji smatramo da nam leži. Potajice se pripremaju kraći scenski nastupi. I premda se sve događa mnogo brže nego u običajnom stvaralačkome procesu, primjetna je komparativnost sa stvarnim životnim okolnostima.