Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 479

- 474 Osvrti na radionicu: Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili mladi? Radionički smo krenuli od pretpostavki koje pri radu i procjenjivanju ne bismo trebali nikada smetnuti s uma ili podrazumijevati, već ih konstantno iznova ponavljati i prizivati da nam se negdje ne zagube po putu. One su: 1. DIJETE - čovjek Svako biće ponaosob neprocjenjivo je, važno i bitno te njegove mogućnosti i razvojne faze uvelike utječu na njegovo izražavanje: • intuitivno stvaralaštvo koje je kao takvo lišeno naučenih tehnika i vještina pri izražavanju je izraz sam, jedinstven, autentičani i nije ga nužno razumjeti, ali bi ga važno bilo PREPOZNATI • stvaralaštvo koje se koristi nekim naučenim vještinama kao pomoć pri realizaciji je često lako uočljivo, razumljivo i najčešća je zamka za samoga stvaratelja, njegovoga učitelja ili procjenjivača jer zbog privida razumijevanja o takvom izrazu svatko misli da ima što reći • svjesno, no opet spontano stvaralaštvo, ono koje podrazumijeva znanja i vještine, ali ih nužno ne koristi je posve nov, jedinstven i autentičan izraz te ni njega nije nužno razumjeti, ali bi ga bar mi koji radimo s djecom i mladima morali prepoznati ili slutiti. 2. STVARALAČKI PRODUKT u dramskome radu s djecom ili/i mladima: • trebao bi biti uobličen u zaokruženu cjelinu i sadržavati dramsko– scenske postupke u kojima ne bi trebao izostati nijedan element poput: unutarnje motivacije ili vrline, korištenja ponekih znanja i vještina i originalnosti u pristupu temi ili u načinu iskaza.