Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 478

Jadranka Korda Krušlin ŠTO VIDIMO I KAKO TO TUMAČIMO? Zvjezdana Ladika, govoreći o dječjoj kreativnosti i stvaralaštvu, pita: ”Tko će pomoći djeci da se oslobode, da čuvaju svoju spontanost i tko će ih voditi na putu razvijanja njihovih stvaralačkih mogućnosti, tko će im pomoći da spoznaju i obogate život putem stvaralaštva?” Jedan od mogućih odgovora je dramski pedagog. ”On bi morao biti”, kaže nam Ladika, “i umjetnik, i pedagog, i psiholog, i sociolog, i ne samo to, jer nije dovoljna samo stručna osposobljenost, koja bi morala biti na vrhunskoj razini, nego je potrebno posjedovati i afinitet i senzibilitet koji će mu omogućiti da razumije, da shvati, da prepozna svaku iskru iskrenog dječjeg doživljaja.” A tko je taj koji će procjenjivati proces tog rada ili predstavu nastalu iz njega? Koja li su tek onda znanja i osobine potrebne strancu izuzetom iz čitavoga procesa koji se usudi dati sud, koji može procijeniti i ocijeniti stvaralačke napore na temelju trenutne male izvedbe dramske skupine čiji su sudionici djeca ili mladi, amateri, ljubitelji? Mjesto radnje: Zagreb, Učiteljski fakultet. Vrijeme: sunčano je. Ono što je bilo očito taj četvrtak na radionici je to da nas sve spaja neposredni rad s djecom i mladima, život koji s njima dijelimo, u koji smo ušli posve spontano i intuitivno nadahnuti dječjim stvaralaštvom s konstantnim pokušajima razumijevanja života. Ono što nas spaja je provjera teorijskih pristupa, njihovo propitkivanje i ponekad sumnja. I unatoč svom bogatstvu, veselju, prepuštenosti i predanosti dramskome, kazališnom istraživanju ponekad stanemo i racionalno pokušavamo sažeti, obuhvatiti neki sustav. Pokušavamo definirati i imenovati te vrlo brzo uviđamo kao je često ono što je vrijedno neimenovano. I ne kaže se bez razloga da je to neprocjenjivo. Pa kako onda ipak vrednovati, kako mjeriti, kako uopće o tome govoriti?