Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 456

Maša Rimac Jurinović / Ana Škaro Objašnjavaju kako je trud i želja za pričom jedini kriterij kojim vrednuju priče odgajanika. U manjem se postotku kod učitelja, kao elementi vrednovanja, pojavljuju još i struktura priče (3 %), trud (2 %) te samostalnost (1 %) pri izvođenju. Učenju je, u širem smislu riječi, cilj omogućiti svakom djetetu da otkrije i obogati svoj stvaralački potencijal. Isti cilj vrijedi i za odgojitelje i učitelje. Zato je za daljnje uspješno planiranje i osobni napredak od iznimne važnosti provoditi procjenu vlastite pripreme, izvedbe priče te korištenja i učinkovitosti raznih postupaka prilikom izvedbe. Ispitani odgojitelji i učitelji uspješnost svoje izvedbe u najvećem postotku pronalaze u reakcijama učenika (odgojitelji 82 %, učitelji 73 %), njihovoj zainteresiranosti, koncentraciji, uživljenosti, dojmu i želji da priču žele čuti ponovno. Manji broj odgojitelja (6 %) i učitelja (17 %) uspješnost izvedbe mjeri razumijevanjem onoga što su odgajanici ili učenici čuli, a samo se nekolicina (odgojitelji 4 %, učitelji 3 %) vrednuje vlastitom procjenom. Metoda samovrednovanja koju smatramo zanimljivom i korisnom pojavljuje se među 6 % ispitanih odgojitelja. Oni svoju izvedbu snimaju diktafonom ili kamerom pa ju preslušavanjem ili gledanjem analiziraju. Sasvim sigurno, i vrednovanju i samovrednovanju, nužno je posvetiti pozornost jer i na taj način učimo i postajemo bolji i samopouzdaniji izvođači. Zaključak Analiza prikupljenih podataka osporila je ideju s kojom smo započele ovo istraživanje. Ispitanici u velikoj mjeri svakodnevno i više puta tjedno svojim odgajanicima/učenicima pričaju priče. Međutim, analiza podataka istaknula je i jednu, vjerujemo, važnu razliku – odgojitelji češće pričaju priče. Iako, većina odgojno-obrazovnih djelatnika vjeruje u moć priče i pričanja te uz pomoć malobrojne literature na hrvatskome jeziku, koja daje i praktične savjete, uključuje pričanje priča u svoje metodičke pripreme,