Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 454

Samo 18 % ispitanika odgovorilo je da djeca u njihovoj skupini ili razredu ne pričaju priče. Ostala većina djecu priprema za pričanje na različite načine. Neki odgojitelji i učitelji, na pitanje kako pripremaju svoje učenike/odgajanike za pričanje priča, ističu kako djecu potiču ohrabrivanjem, savjetima te razgovorom prije i nakon izvedbe. Dok odgojitelji djecu na pričanje potiču raznim slikovnicama, učitelji potiču pričanje po nizu slika. U školi je izraženo i pričanja po planu, odnosno zadanoj kompoziciji. Osim toga, učitelji interes učenika bude i tehnikama kao što su oluja ideja, umna mapa te raznim motivacijskim pitanjima. U vrtiću odgajanici samoinicijativno i spontano počinju pričati priče, pozivaju i okupljaju drugu djecu imitirajući svoje odgojitelje, dok u školi među ispitanicima takvih iskustava nema. Učenici pričaju priče slične onima koje su čuli od učitelja, mijenjaju kraj priče ili dodaju nove likove te smišljaju nastavak priče. Neki od ispitanika kao poticaj rabe govorne vježbe i dramske tehnike. Učiteljice spominju termine uživljavanje u ulogu, odnosno igranje uloga za koje iz iskustva i teorije znamo da djeci ”otvara mogućnost bolje upoznati i razumjeti različite položaje i pozicije u društvu te njihove međusobne odnose, da jasnije shvate i analiziraju ponašanja, shvaćanja i postupke pojedinca i skupina umreženih u te odnose, kao i da na temelju takva rada i iskustava oblikuju vlastite stavove i vrijednosti” (Čubrilo i dr. 2017: 19). Osim igranja uloga, ispitanici navode da se za motiviranje učenika i odgajanika za pričanje priča koriste i nekim od dramskih vježbi u paru. Jedna odgojiteljica navodi igru Ogledala (Scher i Verrall 2005). No, osim navedenim dramskim aktivnostima, neki ispitanici ističu kako se odgajanici/učenici za pričanje priča pripremaju kod kuće te na dodatnoj nastavi ili drugim izvannastavnim aktivnostima kao što su npr. Mali pripovjedači.