Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 453

-448 No, ponekad je teško pronaći odgovarajuću priču kojom se želi utjecati na određeno ponašanje pa tako 15 % naših ispitanika ističe da djeci pričaju priče koje same izmisle. U istome se postotku javljaju i oni koji djeci najčešće pričaju basne, dok je najviše onih koji pričaju kratke priče (31 %) i bajke (25 %). Neke je priče djeci dovoljno ispričati jednom, no ako se sustavno pojavljuje problem u grupi ili razredu koji želimo otkloniti, ciljanu priču treba ponavljati. Velički (2013) ističe kako nam doticaj s misaonim i slikovnim svijetom književnih djela pomaže razumjeti određena životna iskustva pa ih tako i primijeniti na vlastiti život. Čak 43 % ispitanika djeci istu priču pričaju više puta, dok ih 57 % to čini ponekad. Uglavnom su odgojitelji ti koji napominju da njihovi odgajanici sami traže da im se ista priča ponavlja više puta, dok kod ispitanih učitelja takav slučaj nije zabilježen. Grafikon 2. Svrha pričanja priča Svrhu svoga pričanja priča, odgojitelji pronalaze u razvijanju jezične djelatnosti slušanja (29 %), dok je učiteljima pričom najbitnije odgojno djelovati na određeno ponašanje i situaciju (31 %). I učiteljima (26 %) i odgojiteljima (26 %) jednako je važno pričanjem djecu naučiti razumjeti sebe i svijet oko sebe, a u najmanjem postotku to čine kako bi djecu zabavili (odgojitelji 12 %, učitelji 9 %) ili ih naučili pričati priče (odgojitelji 5 %, učitelji 10 %).