Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 452

Maša Rimac Jurinović / Ana Škaro U našem se istraživanju, kako je iz Grafikona 1 vidljivo, pokazalo da se ritualima češće koriste odgojitelji. Ritual koji kod učitelja u potpunosti izostaje, a kod odgojitelja se javlja čak u 35 % slučajeva jest formula koja nam je svima dobro znana, a označava kraj priče (npr. Čiča Miča, gotova je priča.). Rituali podjednako zastupljeni u vrtiću i školi su određivanje posebnoga vremena u danu za pričanje priče te pjevanje uvijek iste pjesme na početku i na kraju priče. Posebno zanimljiv ritual za naše istraživanje, kojega rabi čak 76 % učitelja i 26 % odgojitelja, jest uvođenje djece u svijet priče prigodnom vježbom zamišljanja, odnosno dramskom vježbom vođena mašta, koju učenici ”u pravilu izvode zatvorenih očiju, udobno smješteni u prostoru i od njih se očekuje da živo zamišljaju i da u duhu predočavaju ono što voditelj pripovijeda” (Čubrilo i dr. 2017: 34). Ispitanici u svojim odgovorima često spominju kako svoje izvedbe priča, osim već navedenim, nadopunjuju raznim pokretima tijela, mimikom i gestama. U odgovorima na pitanje otvorenoga tipa, kojim se najčešće rekvizitima koriste prilikom pripovijedanja, spominju kako za izvedbu priče rabe scenografiju, kulise, kostime i lutke, što terminološki sugerira i jednostavniju predstavu. U pričanju priča takav oblik predstavlja zaseban metodički model stolne predstave (Velički 2013: 85). No, iako pripovijedanje drami služi za njezinu nadogradnju i razvijanje, ne može se reći da u potpunosti vrijedi i suprotno. Pripovijedanju je ipak svrha da, između ostaloga, razvija dječju maštu. Zato pri pričanju treba paziti na količinu rekvizita i detalja kojima se koristimo jer bi, ako pretjeramo, mogli omesti dječju pozornost u stvaranju njihovih vlastitih unutarnjih slika (Velički 2013). Ponekad u radu s djecom odgojitelji i učitelji traže priče kojima bi djeci približili određenu situaciju ili kojom bi utjecali na ponašanje djeteta. Preneseno značenje sadržaja, odnosno metafore kojima priče obiluju, snažno su sredstvo za lakše shvaćanje svijeta oko sebe (Velički 2013).