Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 434

Vladimira Velički Mnogi autori razmatrali su važnost priče kako u odgoju i obrazovanju, tako i u mnogim drugim područjima. Među ostalima možemo spomenuti Stephena D. Krashena koji je u svojoj knjizi !e Power of Reading: Insights from the Research (Krashen 2004) sakupio i analizirao recentna istraživanja vezana uz značenje priče i čitanja, te Kendalla Havena koji u knjizi Story Proof: !e Science Behind the Startling Power of Story (Haven 2007) analizira istraživanja iste tematike te na temelju neuropsiholoških istraživanja ističe važnost koju priča ima u razvoju ljudskoga mozga. Navedeni autor sakupio je iskaze preko stotinu profesionalnih pripovjedača, 1 800 praktičara (najviše učitelja) koji u radu koriste priče. Analizirao je preko 150 kvalitativnih i kvantitativnih istraživačkih studija s temom priče i pripovijedanja te efikasnost njihovoga uključivanja u odgoj i obrazovanje, poslovni svijet, medicinsku i narativnu terapiju i dr. Budući da je i sam pripovjedač, koji je pričao pred ukupno više od 4 milijuna ljudi, te vodio radionice s oko 20 000 studenata i 40 000 učitelja, u knjizi je opisano i njegovo iskustvo, s nedvojbenim zaključkom o važnosti priče i pričanja za razvoj ljudskoga mozga i obrazovanje djece i odraslih. Detaljan prikaz istraživanja premašio bi opseg ovoga rada, a i njegov cilj, no smatramo bitnim spomenuti ovako obiman znanstveni korpus vezan uz značaj priče i pripovijedanja. Dakle, kao što je iz istraživanja vidljivo, priče (narativni tekstovi) posebno su dobro motivacijsko sredstvo, kako za sveukupno učenje, tako i za učenje jezika. Ako se posreduju višeosjetilno tada ostaju duboko u pamćenju, potiču empatiju i djeluju na sveukupni razvoj. Osim toga, poznato je da se ”jezik uči slušajući, govoreći i promatrajući” (Agazzi 1950: 58-60) i da je jedan od temeljnih zadataka odgoja u predškolskom i ranom školskom razdoblju, naučiti djecu razumjeti i govoriti materinski jezik, koji će na taj način postati temelj kasnijega učenja, komuniciranja i doživljavanja svijeta i odnosa prema njemu. Kao posljedicu čestoga rekonstruiranja priča možemo uočiti velik tekstno-gramatički senzibilitet kod djece. Ona razvijaju osjećaj za unutarnje međuovisnosti jednoga teksta, a to je temelj za povećanje sposobnosti u narativnom području, dakle, za povećanje