Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 42

Lutz Pickardt Usmjerenost na proces Naglašavanje procesa donosi brojne pozitivne posljedice. Proslavljeni znanstvenik Johan Huizinga (Nizozemac), koji se bavio istraživanjem igre, jednom je rekao kako je „igra radnja koja ne teži nekom cilju“ – i to se može, naravno, primijeniti i na kazališnu igru. Bilo bi vrlo razumno osmisliti igrališta za odrasle, ne samo za djecu, nego za sve ljude – igrališta na kojima oni mogu biti onakvi kakvi jesu, gdje mogu provesti vrijeme zaboravljajući na vrijeme i gdje mogu štošta isprobati bez da ih se prosuđuje, bez pritiska da budu uspješni. I nije važno jesu li to djeca, adolescenti, odrasli ili stariji. Takva mjesta i takvi prostori bili bi značajna protuteža današnjoj kulturi brzine, ekonomiziranja i stalnoga poriva za (samo)poboljšanjem. Neusmjerena sloboda omogućava nam da dišemo, da stvaramo svoje prostore; djeci, adolescentima i odraslima dopušta da se igraju zbog igre same. Ako ne moramo stvoriti krajnji proizvod, dobar dio pritiska nestaje jer nismo prisiljeni izvesti nešto do određenoga datuma. Sloboda koju dobivamo kad ne moramo stići do izvedbe, omogućuje mi da pažljivije gledam i bolje, s više empatije pristupam pojedinim sudionicima, zainteresiraniji sam za njihove potrebe i snažnije podržavam njihove jake strane. U svakome trenutku mogu prilagoditi svoj koncept situaciji u kojoj smo se našli, mogu čak i u potpunosti odustati od prvotnoga koncepta i krenuti u posve novom smjeru ako mi se učini da je korisno za sudionike. Mogu stvoriti prostor u kojem nema osuđivanja ni procjenjivanja, što je situacija koja je rijetka i dragocjena za mnoge sudionike, takvo je iskustvo za neke od njih zapanjujuće i oslobađajuće. Konflikti s pojedincima (i među pojedincima), kao i procesi grupne dinamike, mogu se mirno promotriti i razrješavati bez poteškoća. U radu koji je usmjeren prvenstveno na sam proces, vrijeme je luksuz kojega si možete priuštiti. Upravo suprotno vrijedi za rad usmjeren prema izvedbi, gdje vremena obično nedostaje.