Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 374

Iva Nemec Nakon što pojedinac uđe, na njega se spusti stakleno zvono koje lebdi muzejem te iz njega svaki pojedinac razgledava postavu u Muzeju – pri tome zamagljeno vidi i jedva čuje. Procesne drame koje su se izvodile u višim razredima osnovne škole te onima u srednjoj školi, nisu podrazumijevale učiteljevo ulaženje u ulogu Velike Sanjalice, već u lik Kustosa Muzeja. Lik Velike Sanjalice puno je zaigraniji i puno slobodniji: nosi ispod ruke veliki jastuk i dok priča, svako toliko zaspe. Učenici ga s veseljem prihvaćaju. Lik Kustosa Muzeja je puno rezerviraniji, ali i njegova pomaknutost varira od učitelja do učitelja. To igranje Kustosa ovisi o njihovome iskustvu u vođenju procesnih drama, odnosu koji inače imaju s razredom i samopouzdanju u autoritet koji imaju pred razredom. Njegovi su rekviziti tek šal ili neobične naočale. Učitelji u ulozi Kustosa najčešće bi promijenili držanje i način govora, često obogaćujući govor pretjeranom elokvencijom ili bi potpuno usporili tempo govorenja. Učenici su u većini slučajeva sa znatiželjom slušali što im učitelj u ulozi govori. Učenici naviknuti na dramskopedagoški pristup radu, bez zadrške bi pristajali na komunikaciju s Kustosom i prihvaćali svoje uloge graditelja muzeja. U razredima u kojima se ovakav oblik rada po prvi puta odvio, događalo se da su neki učenici bili poprilično zbunjeni nastupom učitelja te im je trebalo vremena da shvate što se događa. Reakcije koje su se mogle opaziti u razredima bile su različitih intenziteta i naboja. Od onih prikrivenih poput ogledanja po razredu i stvaranje kontakta očima s ostalim učenicima, a zatim prikrivenoga smijeha (osnovna i srednja škola), do onih u kojima učitelji prekidaju proces rada i korigiraju ponašanje učenika poput: pljeskanje učitelju na odigranoj ulozi; propitivanje Je li ovo skrivena kamera? te traženje da učitelj nanovo uđe u ulogu i propitivanje o tome što bi oni sada trebali raditi i je li njihov angažman podložan ocjenjivanju (srednja škola).