Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 369

-362 emocionalnu, intelektualnu i stvaralačku aktivnost. Aktualna metodika nastave književnosti pored metode rada na tekstu, heurističke/dijaloške metode, metode usmenoga izlaganja, metode istraživanja i metode demonstracije predlaže i dramskopedagoške metode kojima se učitelji u interpretaciji književnoga lika mogu koristiti zasebno ili ih po potrebi kombinirati (Rosandić 2005). Osnovna je zamisao ovoga rada ispitati u kojoj mjeri jedan model procesne drame može funkcionirati u različitim uzrastima i razrednim odjeljenjima na satu školske interpretacije književnoga djela. Takav je pristup podrazumijevao izradu artikulacije nastavnoga sata koji uvažava zakonitosti nastavnoga procesa, vremenski okvir dvosata te je metodički strukturiran tako da učenika dovodi u situacije da stvaralački reagira, preobražava i sređuje ranije stečena iskustva, razvije analogije, djeluje u suradnji s ostalim učenicama te se s povjerenjem otvori prema novim iskustvima i doživljajima. Čitajući literaturu vodećih teoretičara dramskoga odgoja, koji teorijski i praktično promišljaju različitost procesnih drama (Gavin Bolton, Cecily O'Neill, John O'Toole i Jonothan Neelands) te inzistiraju na izgrađivanju dramske vrijednosti odgojno-obrazovnoga rada, postalo je jasno da se takvim strukturiranim procesom i duboko proživljenim iskustvom koje pruža procesna drama može dubinski prodrijeti u zamagljene strukture unutarnjih svjetova i osjećaja lika te mu se na taj način sveobuhvatno približiti pa tako „Rabeći ključne elemente dramskog medija, voditelj i sudionici u procesnoj drami postižu istovremeno i autentično dramsko iskustvo i dublje razumijevanje događaja o kojem je riječ“ (O'Neill 1995, cit. prema Gruić 2002: 18).