Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 368

Iva Nemec Književnih tekstova je mnogo, a mnogo je i lektirnih djela koje učenici tijekom svojega obrazovanja trebaju pročitati i na određenoj razini interpretirati. Upravo ta raznolikost tekstova dobro organiziranome učitelju dopušta da svakom književnom djelu pristupi na odgovarajući način te da u svakom lektirnom djelu na odabranome liku provede osmišljenu interpretaciju (parcijalnu, cjelovitu ili komparativnu). Ako se odabranim dramskim metodama učenika uspije osposobiti da odabrani književni lik doživi kao biće kraj kojega svakodnevno prolazi, a čiji je skroviti univerzum interpretacijom sada uspio naslutiti, čije je probleme sada uvidio iz nekoga očišta koje može razumjeti te spoznao izvor motivacija koje ga navode na određene radnje, smatra se da je svaki učitelj uspio u nakani da interpretira književni lik. I ne samo to, približio je učeniku jedan mogući način postojanja, kretanja, ponašanja, govorenja, mišljenja i djelovanja te mu ga je urezao u živo sjećanje. Dotad papirnatome liku, satkanom od jednoličnih slova i praznih redaka, udahnuo je život. „Ono najvažnije što učenici stječu kroz dramsko iskustvo jest bolje razumijevanje ljudskoga ponašanja, sebe samih i svijeta u kojem žive. Taj rast razumijevanja, koji uključuje i promjene uhodanih načina razmišljanja i osjećanja, čini se glavnim ciljem dramskoga odgojnog rada“ (O’Neill i Lambert 1982: 13). Upotreba dramskopedagoških metoda u interpretaciji književnoga lika Dramske metode otvaraju mogućnost ulaženja u različite dramske svjetove. Ti svjetovi ponekad možda nemaju izravne veze sa stvarnošću kako je djeca doživljavaju, ali su živa uprizorenja mogućih svjetova u kojima bi rado živjeli ili pak onih u kojima se nikako ne bi voljeli zateći. Ako interpretaciju književnoga lika uspijemo strukturirati tako da učeniku te moguće svjetove otvorimo, sa sigurnošću smo pokrenuli učenikovu