Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 349

-342 Možemo li na temelju ove usporedbe zaključiti da ni redatelji predstava za djecu i mlade, kao niti ravnatelji nemaju autonomnu slobodu prilikom odabira tekstova, već da odabir repertoara ovisi o diktatu mehanizma ponude i potražnje? Ako je tako, a znamo da su daleko najveći kupci predstava za djecu i mlade upravo odgojno-obrazovne institucije i znamo da o odabiru predstava u ime djece i mladih odlučuju njihovi učitelji/ nastavnici/profesori, onda možemo bez zadrške zaključiti da zahtjevi odgojno-obrazovnih institucija diktiraju ili su dobrim dijelom odgovorni za repertoar. O mehanizmima autocenzure možemo govoriti na dvije razine. Prva razina tiče se isključivo ovoga istraživačkoga rada i možebitno se javlja na razini davanja iskaza redatelja i ravnatelja prilikom popunjavanja anketa (ispitanici vjerojatno korigiraju svoje stavove s obzirom na ono što smatraju da stručnjaci u tom području drže poželjnim). Druga razina možebitne svjesne autocenzure može se pretpostaviti da postoji kod redatelja i ravnatelja kod odabira repertoara, njezin je krajnji cilj osigurati predstavi uspjeh kojemu je najvažniji parametar puno gledalište i dobra prodaja. Redatelji i ravnatelji u kazalištima za djecu i mlade drže da je važno da postavljaju teme koje su njihovoj publici (djeci i mladima) važne, međutim, među svim ispitanicima je samo ravnatelj jednoga kazališta proveo anketu među djecom i mladima kako bi utvrdio koje su to teme doista važne toj populaciji.