Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 322

Milan Mađarev Lucidni Dejan Penčić Poljanski u svome kritičkom osvrtu na Festival piše ”U stvari, Festival su spasile one predstave koje ranijih godina, kada su se strogo poštivale propozicije, vjerojatno ne bi ni bile prikazane u Zemunu. Prije svega tri namijenjene djeci. I Pevanjac Branka Milićevića, i Pričam ti priču Mime Janković iz Niša i Ja iz Begiša, trinaestogodišnjega Zorana Stanojevića, člana Škozorišta Narodnoga univerziteta Stari Grad, programi su koji animiraju gledatelja i aktivno ga uključuju u igru. Zamjerke da se kontakt ostvaruje kroz imitacije /Milićević/, uz povremeno primjetno podilaženje, udvaranje publici /Janković/, da se sadržaj iscrpljuje u pukoj zabavi, da je prava spontanost zamijenjena glumljenjem, čak kada je riječ i o malome Zoranu, vjerojatno stoje, ali usprkos tim nedostacima, ovi programi ostvaruju zadatak koji su sebi postavili, što s najvećim brojem monodrama nije slučaj” (Penčić Poljanski 1979: 14). Sudjelovanje Dečje Hamlet radionice za odrasle na 26. BRAMS-u 1991. u Malom pozorištu Duško Radović na prvi je pogled djelovalo kao hrabar, ali logičan iskorak u domeni ovoga festivala koji je njegovao alternativni teatar u amaterizmu. Naime, Ljubica Beljanski-Ristić je s Klubom dramskih komunikacija (škozorištanci srednjoškolci) tijekom 80-ih godina 20. stoljeća organizirala prateći program radionica tako da je bilo samo pitanje kada će se pojaviti i u natjecateljskome programu. Ana Marjanović-Šejn, psihologinja s filadelfijskoga sveučilišta u SAD-u je s temom ovoga projekta pisala znanstveno-istraživački projekt Komunikacija između realnoga i fiktivnoga plana u vođenoj sociodramskoj igri. Početne radionice imale su za cilj otkriti što je to što škozorištance zanima u kazalištu, a onda se izdvojio lik Hamleta kao djeci najzanimljiviji lik. Dečja Hamlet radionica za odrasle bila je tako postavljena da je publika već na ulazu u dvoranu Malog pozorišta Duško Radović (nedjelja, 23. lipnja 1991.) postavljena pred dilemu rečenicom Što biste željeli vidjeti jad ili čudo? a odgovor je određivao način sudjelovanja publike u predstavi. Oni koji su birali čudo odlazili su na pozornicu koja je zastorom odvojena od publike u