Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 321

-314 ”Međutim, to je samo oblik umjetničke mistifikacije. Kad bi tumačenja predstave bilo bezbroj, onda bi gledanje i tumačenje podsjećalo na kazališnu Rorschachovu mrlju. Kao što se poslije određenoga procesa ne može pojaviti bilo koja predstava, tako je i s recepcijom publike. Redatelji i koreografi (ne)svjesno ostavljaju tragove u svojim predstavama, a na gledateljima i tumačima je pokušati ih na pravi način odgonetnuti. Naravno, pravi tumači su posvećeni obični i stručni gledatelji” (Mađarev 2011: 22). U posebnu skupinu pripadaju predstave za djecu i mlade koje su zbog jedinstvenoga kreativnog procesa uspjele stići i do natjecateljskoga ili pratećega programa festivala predstava za odraslu publiku. Takav presedan napravio je monoškez 1 Ja iz Begiša Zorana Stanojevića (člana Dječjega dramskog studija Škozorište), koji je Feliks Pašić, izbornik 7. Festivala monodrame i pantomime u Zemunu 1979. stavio u inovativni programski blok koji bi se mogao nazvati kazalište jednoga glumca za dječju publiku. Pašić je to ovako obrazložio: ”Osjećao sam se obaveznim, a uvjeren sam da je to i u obvezi Festivala, da upozorim na neka zanimljiva istraživanja u kazalištu koje se ostvaruje u jednom živom novom, suradničkom kontaktu glumca s najmlađom publikom. Dvije predložene predstave su iz takvoga teatra. Pridružujem im kao zanimljivu informaciju, pokušaj jednog dječaka da sam stvori svoje kazalište; ono što se podrazumijeva pod glumom posljednje je što je odlučivalo u tome izboru” (Pašić 1979: 8-9). Velika medijska pozornost koja je pratila nastup dječaka Zorana Stanojevića dovela je i do usporedbe njegovoga izvođačkog umijeća s profesionalnim glumcima koji su bili u konkurenciji što se kosi s razlozima izbornika Pašića da uvrsti ovu predstavu u program renomiranoga festivala. Za povijest ostaje da je Škozorište uz Mimu Janković i Branka Milićevića Kockicu bilo rodonačelnik kazališta participacije kod nas. 1 Monoškez je uvjetno rečeno dječja monodrama koja se razlikuje od drugih Škozorišnih igara koje su bile kolektivno stvaralaštvo Ljubice Beljanski-Ristić i članova Škozorišta. Škezovi su Škozorišne kratke ekspres zamislice (ili stručno: improvizacije) po ideji Gordane Marjanović (Mađarev 2009: 36).