Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 319

-312 program Radio Beograda. Penčić je jedini kritičar koji je pratio apsolutno čitavu kazališnu produkciju u Srbiji i koliko mu je to vrijeme dozvoljavalo na prostoru (sada) bivše Jugoslavije. Uz pisanje o predstavama institucionalnih i alternativnih kazališta, pratio je i predstave amaterskih kazališta (po statusu). O predstavama je pisao dan kasnije kratko, lucidno i (ne)namjerno duhovito. Redakcija kulture Drugoga programa Radio Beograda zalagala se za sveobuhvatno praćenje kulturnih zbivanja koje su komentirali pored Dejana Penčića Poljanskog (kazalište) i Bata Milanović (književnost), Marina Đurašković (film) te Bata Ljubišić (likovna umjetnost). Radio Beograd je desetljećima pokrivao putne troškove, dnevnice i smještaj svojih kritičara i novinara da bi tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća došlo do velike redukcije takvih troškova. Danas, smještaj pa čak i putne troškove osigurava festival ili kazalište koje ima premijeru, što je nekada bilo nezamislivo. Na Drugome programu Radio Beograda počeo sam raditi kao kritičar u svibnju 1994. godine paralelno s Dejanom Penčićem Poljanskim. Nisam ni znao da Penčić već dvije godine prati moju kritičarsku djelatnost u tek osnovanome Radio INDEX-u i u Radio Novostima. U redakciji sam napisao jednu kritiku koju sam pročitao u Studiju 10 (provjera radiofoničnosti glasa) pred povjerenstvom od dva člana (Dejan Pančić Poljanski i Bata Milanović) te sam nakon toga primljen. Novosti koje sam uveo su: sustavno praćenje protagonista antropološkoga kazališta (Dah teatar i Plavo pozorište) te amaterskih i profesionalnih kazališta koja se bave procesnim načinom rada. Od velike je koristi bilo moje dugogodišnje redateljsko/dramaturško/izvođačko iskustvo u alternativnome teatru u amaterizmu i spoznaje koje sam stekao tijekom pripreme magistarskoga rada na FDU na temu Kreativna drama u Škozorištu. Također, u sezoni 1995./1996. radio sam kao stručni suradnik Saveza amatera Srbije za scensko stvaralaštvo (kasnije honorarno), gdje sam odabirao izbornike i povjerenstva koja će vrednovati sve oblike scenskoga stvaralaštva uključujući i recitiranje. U to je vrijeme najčešća pohvala za predstave za djecu i mlade bila da glume kao veliki i da je njihova predstava na profesionalnoj razini.