Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 318

Milan Mađarev U posebnoj su skupini kritičari koji su kombinirali taj posao s novinarskim (Feliks Pašić, Aleksandra Glovacki i Aleksandar Saša Milosavljević). O dramskome stvaralaštvu za djecu i mlade u profesionalnim kazalištima predstavnici starije generacije obično nisu pisali jer ili nisu bili zainteresirani zbog redakcijske politike ili su čak iskreno i bez zadrške govorili da sigurno znaju samo da ne bi trebalo raditi predstave za djecu: ,,Moram priznati da ne znam kako bi trebalo režirati i igrati za djecu; ali iako osobnosti jedne bajke moraju biti donekle tipske, one sigurno ne smiju biti otužno tipske kao što su nam ih prikazali glumci koji su igrali u Stanisavljevićevom komadu. Osim duhovitih konja Vukice Nikolin i odličnoga kostima Džina Božane Jovanović, sve je već poznato, viđeno i pomalo dosadno. Nije baš najbolji put da se djeca nauče tome šta je kazalište. Jedina je utjeha što će dobar broj njih – kad odrastu – prestati ići u kazalište; a oni koji nastave, neće imati puno prilika da primijete kako je naše kazalište za odrasle nešto bolje’’ (Hristić 1977: 156). Međutim, spremnost da se stalno usavršava i upija nova saznanja dovela je Hristića do toga da sve bolje razumije predstave za djecu tijekom prve polovine 80-ih što se vidi u njegovim odabranim tekstovima u knjizi Pozorišni referati. I ne samo to, već je s vremenom pronašao i mogućnost kako se mogu postavljati tragedije u suvremenim okolnostima zahvaljujući predstavama Car Edip koju je režirao Rahim Burhan u izvođenju alternativnoga amaterskog kazališta Teatra Roma Pralipe iz Skoplja i Sofoklovoj Antigoni u režiji Ljuboslava Majere u izvođenju Narodnoga pozorišta Toša Jovanović. Neophodno je podsjetiti na kritičarsku djelatnost Dejana Penčića Poljanskoga kao najposvećenijega i najstudioznijega kazališnog kroničara, kako je on to definirao. Školovan na Pravnome fakultetu i na Katedri za režiju na FDU, Penčić je prvo režirao nekoliko predstava u području alternativnoga teatra u amaterizmu Srbije, omogućio je osnivanje BRAMS-a prema zagrebačkome IFSK-u, a onda je počeo pisati o kazalištu za Drugi