Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 316

Milan Mađarev Uvod Dramsko se stvaralaštvo za djecu i mlade može odrediti dvojako: 1. autorski dramski tekstovi ili dramatizacije i adaptacije bajki, priča, romana ili slikovnica koje su namijenjene za predstave za djecu i mlade i 2. predstave za djecu i mlade koje nastaju na fiksiranome tekstu - dječji teatar ili tekst predstave nastaje kreativnim procesom tijekom pripreme predstave - kreativna drama(tika). Dječji teatar prikazuje komade koje se izvode uživo za dječju publiku. Glumci mogu biti odrasli, djeca ili jedni i drugi zajedno. Tekst je predstave fiksiran, dramska je radnja režirana i rabi se scenografija te kostim. Redatelj angažira najbolje glumce i suradnike te zahtijeva radnu disciplinu kao obavezu izvođača da bi kvaliteta premijere i reprize bila na što višoj razini. Kreativna drama(tika) je dramska aktivnost u kojoj djeca vođena maštovitim pedagozima ili voditeljima stvaraju scene ili predstave i prikazuju ih s tekstom ili radnjom koja se improvizira. Tijekom probe u prvome je planu osobni razvoj glumaca, a u drugome je planu zadovoljstvo igranja pred publikom (obitelj, prijatelji i prijateljice sudionika). U svojoj je knjizi Scenska ekspresija i psihoanaliza Staniša Nikolić definirao razliku između glume i scenske ekspresije i kazališta i scenske igre: ”Može se reći da scenska ekspresija kao edukativna tehnika predstavlja logički produžetak kazališne igre, budući da izražavanje kretnjama i govorom omogućava udaljavanje od vlastitih želja i zahtjeva zajednice kojima pojedinac postiže osobni sklad i uspješno se prilagođava društvu. Mnogi vide u učenju tehnike izražavanja putem scenske igre posebnu podršku mašti a time i svim ostalim vrstama umjetničkoga izražavanja, mimici, pismu itd.“ (Nikolić 1983: 15).