Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 310

Goran Smoljanović Smatram da u ovome slučaju voditelj/voditeljica nije prepoznala kategoriju igre te je nametnula način interpretacije. Iako je mališan i ta pravila, zbog svojih godina, mašte i volje uspio pretvoriti u igru ipak je bilo očigledno da su pravila nametnuta. ”Kakvi ste vi to glumci kad ne možete ni sada pokrenuti svoju maštu? Dajte mi ovamo desetero djece da im kažem da je ovo njihov dom i oni će vas zapanjiti svojom maštom. Oni će izmisliti takvu igru koja se nikad ne bi završila. Budite kao djeca” (Stanislavski 1989: 59). Drugi su primjer sa iste smotre LiDraNo troje šestogodišnjaka koji su izveli autorski scenski iskaz s temom pisanja prve zadaće. Njih su troje tumačili uloge sobnih patuljaka koji, čuvši za problem pisanja prve zadaće šestogodišnjega vlasnika sobe, odlučuju pomoći. Skovali su plan da će tijekom noći napisati zadaću umjesto dječaka. Tijekom radnje susreću se s osnovama aritmetike te abecedom, odnosno nastavnim planom i programom početka školovanja. Dakle, ovaj scenski iskaz višestruko je primjeren uzrastu izvođača. U kasnijem razgovoru s voditeljicom, potvrdio sam pretpostavku da je ona dramatizirala ono što su učenici maštom ponudili. Prema pravilima zanata scenske umjetnosti nužno je zadržati nivo igre na bilo kojem nastupu. Glumački zanat sastoji se od radnje, mašte i percepcije te je za bilo koji uspješni scenski iskaz tijekom proba potrebno postići sinergiju redatelja i izvođača. Upravo se u toj ravnoteži javlja katarza. ”Ljudima je naime od djetinjstva prirođen nagon za oponašanjem i čovjek se od ostalih životinja razlikuje time što je najvećma vješt oponašanju te što prve svoje spoznaje stječe putem oponašanja. A prirođeno mu je i to da se raduje svakom oponašanju” (Aristotel 2005: 12).