Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 309

-302 žrtvujući, pjevajući i plešući, tako da može sebi stjecati naklonost bogova, a neprijatelje odbijati i u borbi pobjeđivati” (Huizinga 1992: 24). Gledano iz perspektive igre, svijetom odraslih dominira agon. Od sudskih rasprava do kapitalizma, trgovine i tržišnih utakmica, pa čak i ratova. ”Takmičenje je zakon svakodnevnog života. Ni slučaj ne poriče realnost” (Caillois 1979: 78). Život provodimo u natjecanju tko će više sakupiti materijalnih dobara i to je oduvijek tako. Sve to ukazuje na činjenicu da se odrastanjem zaboravljamo igrati mimicryjem, barem u odnosu na djetinjstvo. Ipak jednako tako oduvijek postoji i potreba za mimicryjem što potvrđuju djela njemačkoga sociologa i filozofa Ericha Fromma koji se zalaže za prevlast modusa bivanja nad modusom imanja. ”(…) igra je odraslu i razboritu čovjeku funkcija koje se on može lako odreći. Igra je suvišna. Samo koliko izvire iz zadovoljstva, postat će ona i potrebom. Igru se svakog časa može prekinuti, pa čak i potpuno potisnuti. Ona se ne nameće kao fizička nužda, a još daleko manje kao uobičajena obaveza. Ona nije nikakva dužnost. Igra se u slobodno vrijeme“ (Huizinga 1992: 15). osobno iskustvo Prije nekoliko godina sudjelovao sam, kao član povjerenstva na općinskoj smotri LiDraNo u Velikom Grđevcu. Uzet ću za primjer nastup jednoga sedmogodišnjaka koji je govorio stihove jedne pjesme u ukupnom trajanju otprilike pet minuta. Dječak je izašao suvereno na pozornicu i pokazao nam kako je bez greške svladao ogromnu količinu teksta, koji je pratio isto tako naučenim pokretima ruku i glave. Pokretima ruku i glave imao je zadatak upotpuniti scenski iskaz. Iz izvedbe je bilo jasno da mu je sve to zadano, a on je zadatak vrlo uspješno savladao. Međutim, postavlja se pitanje je li svrha dramske umjetnosti izgovaranje velike količine teksta napamet uz semantičko pokazivanje namjera i osjećaja ili je svrha nešto drugo, odnosno dramska igra?