Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 306

Goran Smoljanović odraslim osobama naviklim na pravila igre kategorije agon, dali ogroman redateljski zadatak neprekidnoga upravljanja tom maštom. Smatram da bi u odnosu s takvom neobuzdanom maštom i profesionalni redatelj morao uložiti izuzetan trud za ostvarenje predstave. Ipak to ne umanjuje odgovornost voditelja kao suigrača, jer su prihvaćanjem uloge redatelja prihvatili i dužnost u kojoj je nužno da prepoznaju nameću li pravila, prema navici iz svijeta odraslih, tamo gdje im nije mjesto ili podržavaju maštu (svoju i glumčevu/glumičinu) stvaranjem fiktivnih okolnosti s obzirom na dramu. Razlikovanje pravila od fikcije svakako će usmjeriti proces rada prema stvaralaštvu. ”Redateljeva je zadaća velika, ali ona mora biti takva, jer renesansa kazališne umjetnosti ovisi o renesansi redatelja. Kad shvati pravilnu upotrebu glumaca, scene, kostima, svjetla, plesa i posredstvom njih svlada zanat interpretiranja; potpuno će zagospodariti akcijom, linijom, bojom, ritmom i riječju i tek tada će se moći reći da je kazališna umjetnost ponovo izborila svoja prava i postala sebi dovoljnom, postala kreativnom umjetnošću, da je prestala biti zanat interpretiranja“ (Craig 1990: 205). agon i nastup na smotri LiDraNo ”Agon - čitava jedna grupa igara javlja se kao natjecanje, to jest kao borba u kojoj su umjetno stvoreni jednaki izgledi da bi se protivnici sreli u idealnim uvjetima, za koje se smatra da trijumfu pobjednika mogu pružiti preciznu i neopozivu vrijednost” (Caillois 1979: 42). Sljedeći je korak nastojanja, kako učenika i voditelja tako i organizatora, smotra LiDraNo koja se odvija u točno određenome vremenu na točno određenim mjestima prema propisanim pravilima. Sam čin smotre LiDraNo u potpunosti je organiziran kao natjecanje, odnosno u duhu igre kategorije agon.