Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 304

Goran Smoljanović Uvod Igra je osnovna potreba svakog živoga bića pa tako i čovjeka. Igrom učimo i ostvarujemo svoju osobnost. Putem igre razvijamo potencijal, koji će odrediti tijek naših života. ”Igra je dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih vremenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radosti te svijest da je ona nešto drugo nego obični život” (Huizinga 1992: 31). Roger Caillois u eseju Igre i ljudi (1979) donosi klasifikaciju igara u četiri kategorije koje označava grčkim i latinskim terminima: agon (natjecanje), mimicry (gluma), alea (kocka) i ilinx (vrtoglavica). LiDraNo, smotra literarnoga, dramsko-scenskoga i novinarskoga stvaralaštva učenika/ učenica osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske, spaja u segmentu dramsko-scenskoga stvaralaštva agon i mimicry. Priprema dramsko- scenskoga uprizorenja za natjecanje na smotri LiDraNo i sam nastup na LiDraNu spadaju u dvije različite kategorije igre. Prema svojoj prirodi te dvije kategorije igre u jednome bitnom segmentu jedna drugu pobijaju, dok se u ostalim segmentima dopunjuju. Usporedbom načela u kojima se te dvije vrste igre pobijaju te principa u kojima se nadopunjuju, specificira se razgraničenje djelovanja tih kategorija igre. ”Natjecanje i pretvaranje mogu stvoriti i zaista stvaraju, kulturne forme kojima se rado priznaje obrazovna, ili estetska vrijednost. Iz njih proizlaze stabilne, vrsne, česte, skoro neizbježne institucije. Ustvari propisno natjecanje nije ništa drugo do sport, prerušavanje zamišljeno kao igra, ništa drugo do kazalište” (Caillois 1979: 102). Uzimajući u obzir pravila i protokol manifestacije LiDraNo, može se označiti mjesto i vrijeme u kojem jedna igra (mimicry) završava, a druga (agon) počinje.