Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 297

-290 jednostavne, šaljive i lepršave do društveno angažiranoga kazališta kojim i djeca izvođači žele prenijeti nekakvu poruku, zabaviti i naučiti nečemu druge učenike, izgraditi im samopouzdanje ili ih (vlastitom reklamom) potaknuti da se pridruže dramskoj skupini. Moguće je donijeti zaključak da djeca ipak vide odjeke svojega rada te poučnost i važnost vlastitih predstava drugim učenicima, iako im to možda nije bila početna intencija. Dosad su učenici odgovarali za koga izvode predstavu i za koga je stvaraju, iduće je pitanje njihove želje, tj. za koga oni zapravo žele izvesti svoju predstavu, a najčešći je odgovor za žiri (na natjecanju) (36 %), potom za djecu (druge učenike) (24 %), za sve koji žele gledati (10 %), dok su ostali odgovori po 5 %: za profesore, za roditelje, za sve ljude, nemam za koga posebno, za sve zainteresirane, za sebe i svoje kolege s dramske, ali naravno i za sve koji žele gledati i za bilo koga. Spojimo li nekoliko odgovora, ipak najviše učenika želi igrati predstave svima zainteresiranima, svima koji ih žele gledati, svima i bilo kome. Ne zna se govori li to o njihovoj želji za izvođenjem ili o tome koliko im publika i njihova zanimanja nisu bitni. Ako se pak strogo statistički gleda, onda prevladava želja za igranjem na natjecanjima pred žirijem kako ne bi samo oni i zainteresirana publika uživali u plodovima njihova rada, već, moglo bi se pretpostaviti, da bi dobili procjenu je li to što su napravili zbilja dobro (na stranu dobrobiti koje su za sebe izvukli iz procesa, kreativnost, izražajnost i samopouzdanje) jer bez ocjene oni su zapravo izgubljeni. Posljednje pitanje stavlja djecu izvođače u publiku, gdje 38 % njih uopće nije gledalo predstave drugih škola, dok ih je 62 % gledalo te daju različite komentare: • Smatram da su predstave drugih škola u redu, ali nisu sve jednako dobre i kvalitetne. • Da, gledala sam ih, kada smo bili na LiDraNu. • Jesam, kreativne i zabavne. • Meni su odlične i gledao sam ih.