Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 296

Katja Petrović Moglo bi se reći da se tim odgovorima prikazuje odrasle kao mjerilo vrijednosti, one koji ne uživaju u njihovom radu, napretku i izvedbi, već ga ocjenjuju, razumiju i gledaju kako djeca ne bi bila u stanju. Tako djeca i izvannastavnim aktivnostima zapravo pokušavaju zadovoljiti svijet odraslih i fascinirati ga svojim ozbiljnim djelima. Iako se ne radi o velikom broju učenika, on nije zanemariv i svakako bi se trebalo dalje pozabaviti ovim pitanjem, barem pojedinačno. Oni koji misle da su predstave stvarane za djecu potkrepljuju to argumentima: • Jer se odvijaju u školi. • Nikad nema ozbiljnih tema te je rječnik namijenjen dječjoj dobi. 4 • Jer bi svi trebali razumjeti predstavu. • Kako bi naučili djecu nešto novo kroz igru, zabavu i smijeh. • Jer su predstave koje glume djeca najviše da se zabave djeca i da im se da nekakva pouka iz njih. • Jer se djeci dok gledaju kako glumimo gradi samopouzdanje. • Mislim da su školske predstave pisane za učenike jer to pomaže u navođenju drugih učenika da se pridruže dramskoj skupini. • Itd. Odgovori, dakle, variraju od onih praktičnih (predstave se izvode u školi, a djeca su već tu pa su vjerojatno za njih i stvorene) preko podcjenjivanja djece koja ne razumiju ozbiljne teme pa su stoga i dječje predstave 4 Čak i sama djeca, sudeći prema ovome odgovoru, sumnjaju u to da mogu sve razumjeti, za njih nisu, kažu, ozbiljne teme. Škola i drugi odrasli trebali bi podizati i izgrađivati samopouzdanje djeci, a ne činiti da se oni osjećaju neznalicama i manje vrijednima. Nadajmo se da su ovih nekoliko odgovora samo usamljeni primjeri toga.