Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 291

-284 No, izbor dobre i društveno važne teme ne jamči i ozbiljnost u osmišljanju predstave i komunikaciji s publikom jer današnje potrošačko društvo ne cijeni kvalitetu već samo vanjštinu (Gruić 2011) te se postavlja pitanje kako djecu pripremiti i naučiti da prepoznaju nekvalitetu i zaštititi ih od vlastite zbunjenosti i neriješenosti problema u predstavama. To bi trebalo činiti razgovorima i radionicama nakon izvedba ili u samome kazalištu s dramskim pedagozima ili u školama s učiteljima te kasnije i s roditeljima. Prilično je opasno poslati djecu kući nakon predstave koja obrađuje tešku temu, a koju ono nije u potpunosti razumjelo jer ”scenski doživljaj djeteta ne završava se predstavom, on traje i dalje” (Ladika 1970: 144), dijete bi moglo donijeti zaključke koji nisu planirani predstavom ili početi razvijati otpor prema samome kazalištu. Također je važno pitanje što se zapravo djeci sviđa (daje im se puno različitih tema jer odrasli smatraju da oni najbolje znaju što djeca vole, žele i trebaju) i rade li se predstave prema željama i potrebama djece same. Upravo takve bi trebale biti predstave koje izvode djeca, jer njih odabiru djeca kako bi ih prikazala drugoj djeci i/ili odraslima. Školska je predstava ona koju su potaknuli, oblikovali i izveli sami učenici koji na taj način ovladavaju izražajnim sredstvima kazališta, razvijaju vlastite kriterije vrednovanja predstava, ali i prenose svoje ideje, misli i stavove (Krušić 2018). Izvedba kao krajnji cilj dramskoga procesa pojavila se u isusovačkim školama 16. i 17. stoljeća gdje su se predstave izvodile na crkvene blagdane ili za kraj školske godine (Krušić 2018). Danas, međutim, znamo kako je dramski proces vrlo važan u oblikovanju mlade osobe, kako joj pomaže razvijati i izražavati osjećaje, stavove i vještine, kako razvija sposobnosti govorenja i izražavanja, maštu i kreativnost, potiče sigurnost, samopouzdanje i empatiju, i to sve uz igru i zabavu. Ipak se tendencija javnih nastupa i dramskih natjecanja 2 nije izgubila, naprotiv, ona raste 2 Iako se LiDraNo naziva smotrom, svima je jasno da se radi o natjecanju jer nije samo javno prikazivanje rada i djelovanja, već se biraju pobjednici, tj. oni koji idu dalje, dok se ostali osjećaju neuspješnima u svojemu radu i izričaju te se tako sve blagodati dramskoga procesa gube.