Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 290

Katja Petrović Djeca gledatelji i djeca izvođači Dramskim je skupinama zadatak ulazak ”u problem estetsko-etičkoga odgoja i razvijanje kreativnosti” (Ladika 1970: 14), upoznavanje s različitim dramskim oblicima te procjenjivanje istih. Jedan od značajnijih ciljeva je i – nastup na smotri LiDraNo čije propozicije diktiraju program rada dramskih skupina (Čubrilo 2008). Prema tome se od dramskoga pedagoga, najčešće učitelja Hrvatskoga jezika, očekuje da radom u dramskoj skupini oblikuje i gledatelje i izvođače. Kazalište je služilo odgajanju svojih gledatelja još od samih početaka (Krušić 2018), ali i kasnije 1960-ih godina u novome žanru odgojnoga kazališta (Krušić 2018), no prije svega potrebno je odgojiti gledatelje kako bi uopće mogli gledati kazališne predstave. ”U odgoju djeteta silno je važno da od najmanjih nogu stekne naviku posjećivanja glumišta. Poglavito da bi mu se probudio užitak sudjelovanja i stvorila potreba za vlastitim stvaralačkim izričajem” (Mrduljaš 2007: 9). Potrebno je razviti kulturu odlaska u kazalište te primanje doživljaja i emocija predstave/likova, ali i kritičkoga promišljanja te poticanje na rasprave i razgovore o temama predstava ili moralnim dvojbama u njoj, izražavanje vlastitoga stava, postavljanje pitanje o vezi predstave i stvarnoga svijeta te na koncu i uživljavanje u uloge (što bi učenik učinio u takvoj situaciji i zašto). Gledanje predstava ne bi trebalo biti samo puko primanje bez promišljanja te prihvaćanja ili odbijanja, tada umjetnost ne ispunjava svoju odgojnu svrhu koja je posebno naglašena u kazalištu za djecu. Djeca su zahvalni gledatelji jer ”dijete se raduje kazalištu: ono ga prima srcem i emocijama, a tek iza toga dolazi razumska analiza problema. Ono voli sve: i bajku i suvremenu priču” (Ladika 1970: 14), no to ipak ne znači da ne treba biti selektivan prema temama i načinima na koje se one prikazuju djeci. Kazalište za djecu i mlade danas je zagovaratelj istine, nije tu da bi djeci davalo pretjeranu zaštitu i vrijeđalo njihovu inteligenciju, već ima tendenciju približavanja stvarnosti, ozbiljnoga rješavanja problema te teži vjerodostojnosti, zbog čega bi moglo biti prosuđivano i u vrijednosnome i u estetskome smislu kao kazalište za odrasle (Gruić 2011).