Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 244

Božica Knežević / Mirsada Accad Mojoj ljepoti neka se dive rakovi, hobotnice i ribice sive. Naposljetku ipak svakoj ribici pokloni jednu ljuskicu. Druga scena: dolazi morski pas i lovi Srebricu (brrr, grr...). Ribice prijateljice (mlađa djeca u šljokastim suknjicama) dolaze na pozornicu, tjeraju morskoga psa i spašavaju ribicu. Za dočaravanje života u moru djeca oponašaju zvukove: šljap, buć, hii… Zajedno pjevaju pjesmu o prijateljstvu. Dramatizacija se nastavljala i dalje, sve su uloge igrala djeca odjevena u kostime ili šljokaste suknjice. Napravili smo i krakove za raka i meduzu (papirnati tuljci za ubruse), a hobotnica je imala plašt. Narator ih je pratio dajući im slobodu u tekstu i izričaju plesom i pjesmom. Male su mudre glavice izjavile: Kad si umišljen nemaš prijatelje jer te izbjegavaju. (T. D.); Kad smo zajedno jači smo ako nas neko lovi. (P. T.); Lijep si kad si dobar. (D. P.); U našem moru nema morskih pasa. (M. K.) i Volim šljokaste haljine, a kad ju skinem postanem obična kao druga djeca. (S. L.) Djeca vole kombinaciju lutka – glumac; zaplet i rasplet; pantomima; pobjedu dobroga nad zlom i isprepletenost događaja na sceni. Prilagođavaju se brzo, a to i daje dinamičnost na sceni. Njihov angažman postaje veći, pokazuju ushit i radost kod svakoga dramskog izraza. Fotografija 5.