Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 243

-236 Kućice moja, ni zašto ja te mijenjao ne bih. Napokon Ježurka Ježić stiže u svoj dom kojega ismijavaju medo, svinja i vuk, dok lija mudro šuti. Priča završava tako da medu bodu pčele (lutke, zuje okolo), vuka tjeraju djeca pjesmom Tko se boji vuka još, a na kraju ih lovac traži s puškom. Priču smo dramatizirali na više načina: a) jež, lija, poštar - živi glumci, a ostalo lutke; b) jež glumac, a ostalo lutke; c) svi likovi lutke kuhače i d) svi likovi glumci u kostimima. Predstavu smo nadopunili plesom pčelica. Kraj je uvijek isti - jež se u kolibici sklupča na granju i uživa u lišću. Male mudre glave razgovaraju, pričaju: Najbolje mi je bilo kad sam glumio prasca. (N. C.) Kojeg prasca? (mama) Onog u Ježevoj kućici, valjao sam se u blatu, nisam se morao prati. Mudre su se glave složile s Ježurkom Ježićem da svoj dom svatko voli, da mu je u njemu lijepo i da smo sretni. Kad odem prijatelju lijepo mi je, ali se volim vratiti doma. (N. C.) Marcus Pfister: Riba duginih boja Dramska igra: Na pučini plavog mora - igra ribica u moru uz glazbu. Pjevamo pjesmu Hej, ribo ribice! Scena: platno more i ribice (oslikala djeca), paravani (viši i niži) s prebačenim platnom preko njih. Rekviziti: baloni od sapunice i šljokaste suknjice. Kostimi: kostim ribe Srebrice i morskoga psa. Likovi: ribice, rak, meduza, hobotnica (lutke na štapu od kolaža i spužve) ukrašene špagom i šljokicama. Prva scena: instrumentalna glazba sa zvukovima mora i valova. Ispred pozornice narator puše balone od sapunice. Plakat s nazivom predstave (Srebrica i ribice – lepeze od kolaža, meduza, rak i hobotnica – lutke na štapu od kolaža). Instrumentalna glazba Zvukovi prirode (more i valovi). Srebrica je posebna i šljokasta. Narator priča priču. Izlaze ribice i riba Srebrica. Ribe joj se dive. Srebrica je glumac u kostimu, na koji smo čičak-trakom nalijepili srebrne ljuske (od aluminijske folije). Izlazi na pozornicu i pjeva: Ribica sam lijepa, sjajna mala, svoje ljuske nikom ne bih dala.