Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 239

-232 Oponaša režanje, govori kao vuk, a djeca se smiju. Djevojčica I. H. iz kovčega vadi i zaogrće crveni plašt, skakuće i pjeva. Mali glumci glume bajku, igraju se i improviziraju. Na jednom kraju pozornice postavljamo pleteni stolac, košaru s vunom i pletivom, stolnu svjetiljku, krevet, stalak za vrata (okvir), a na drugome kraju pozornice šumu - kartonske tuljce (drveće), cvijeće i grmlje (oslikani kartoni). Narator sjedi u ogromnoj fotelji izvan pozornice, čita bajku i određuje tempo predstave. U bajku se uključuju ostala djeca plesom i pjesmom o Crvenkapici, bakici, lovcu, vuku i šumi. Na kraju bajke/predstave, zadovoljna, sretna, mala glumačka družina očima traži lice svojih roditelja. Pljesak i suze radosnice djeci su potvrda da su to odlično prikazali. Razgovaraju dvije mudre glavice: Super je bilo kad je vuk išao auuuu, htjeo je pojesti Crvenkapicu . On ima naoštrane zube i veelike crne zločeste oči. (N. R.); Da, ali spasio ju je lovac Luka, pucao je bum, bum. (J. T.). Odlaze zavijajući: Auuu! Lutka i lutkarske predstave u našim odgojnim skupinama Lutka je mazilica, tješilica, pričalica i prijatelj u igri. Posebnu pozornost poklanjamo odabiru i izradi lutke. Svaka je lutka izrađena tako da potiče dječju maštu. Kod izrade lutke pomno razmišljamo o više aspekata. Kako se lutka kreće na pozornici? Koju ćemo vrstu lutke koristiti (štapna, ginjol, zijevalica, lutke za prstiće…)? Koje su nam lutke potrebne za priču? Od čega je napravljena? Jesu li zadovoljeni estetski kriteriji? Što je lutka jednostavnija, to više potiče dječju maštu. Izrađujemo lutke koje su stilizirane, poetične, koje predstavljaju karakter lika, uloge, lutke koje pozivaju djecu na igru, prijateljstvo u komu se dobrota nagrađuje. Obraćamo pozornost i na dimenzije lutke, jer ne smije biti prevelika ili preteška za pokretanje.