Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 187

-180 Ciljao je, glumačkim i kazališnim metodama, propitati društvene uloge stigmatiziranih i normalnih u hrvatskome društvu, a zatim taj produkt predstaviti javnosti kako bi javnosti poslali poruku empatije i inkluzije. U projektu je sudjelovalo 19 osoba od 19 do 70 godina, a neki su od njih bile i stigmatizirane osobe. Ovakva vrsta radionice je, kao i ona multigeneracijske skupine Strefe Wolnosłowa, bila ujedno prostor međugeneracijske solidarnosti te solidarnosti normalnih i stigmatiziranih. Također, istaknut ću autorski projekt Govori glasnije Bobe Jelčića koji se bavi temom nacionalnih migracija i teške integracije stranaca u zemlju primitka, a zanimljiv nam je i zbog metode rada koju Bobo Jelčić koristi u vlastitome kazališnom radu. Možemo reći da se radi o skupnom osmišljavanju predstave – glumci zajedničkim radom na razvijanju postavljenih tema, postaju i suautori predstave. Iako je predstava postavljena u profesionalnome kazalištu (Kerempuh) te u njoj igraju profesionalni glumci, tematski i načinski nas privlači i spaja s dosad spomenutim izvedbenim praksama. Progovara o dolasku jedne žene iz Bosne i Hercegovine u zagrebačku obitelj tražeći pomoć, koja donosi sa sobom i miris rata, a njezin dolazak postaje glavni motiv za razvoj priče. Lik žene koja dolazi iz susjedne države utjelovila je Jadranka Đokić, no igra i ona sama. Vlastitim primjerom progovara o postojećim problemima koji se vuku već dva desetljeća, a svjedoci smo istih problema i danas. Ova skupno osmišljena predstava, u kojoj se pojavljuje i sama emigrantica iz Bosne i Hercegovine, pokazuje nam koliko straha i mržnje još uvijek postoji u našemu društvu na nacionalnoj razini, koliko se kao društvo zatvaramo prema drugačijima i koliko nas to kao društvo čini slabima. Tijekom izvedbe prozvani smo i pitam se koliko ćemo dugo žmiriti i šutjeti?