Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 169

-162 manjine u društvo“ (Kunac i dr. 2018: 92). Zato, od svih životnih područja na koja se treba fokusirati, Nacionalna strategija za uključivanje Roma obrazovanje stavlja na prvo mjesto. Dramska skupina sigurno predstavlja vrijednost inkluzivne školske kulture. Kako su učenici sami naveli, bilo im je i teško i lijepo; stjecali su radne navike, naučili pravila, kreirali, postizali priznanja, osjećali se uspješnima. Možemo, dakle, reći da dramsko-pedagoški procesi, jednako kao i u drugih učenika, „djeluju holistički integrirajući intelektualnu spoznaju, proživljene emocije i estetski doživljaj u cjelovito iskustvo koje potkrepljuje i osnažuje svaki daljnji korak osobnoga aktiviteta usmjerenoga bilo na učenje, na osobni rast, na javno izražavanje ili pak liječenje“ (Krušić cit. prema Lugomer 2008: 15). Unazad deset godina (koliko smo mogli rekonstruirati) u radu naše školske dramske skupine sudjelovalo je više od 15 učenika Roma, 6 u dvama međunarodnima projektima o ravnopravnosti spolova (Etwinning) i inkluziji Roma, 8 na županijskoj, a 6 na državnoj smotri LiDraNa. Brojke nisu beznačajne, ali ih ne spominjemo da bi nas impresionirale, već potaknule na razmišljanje je li to dovoljno. Da, romski su učenici doista postigli vrijedne rezultate, da, razvili su svoje potencijale, dijelili priznanja, osjetili ravnopravnost kao i važnost baš po tome što pripadaju drugačijoj kulturi. Međutim, bile su potrebne godine dramsko-pedagoškoga voditeljskog rada i iskustva da se, osim scena s motivima iz života romske populacije igrane na hrvatskome jeziku ostvari i scena govorena romskim jezikom (Nasrudin hodža i njegova krava) što je korak više za inkluziju. Postignuća su značajna i pokazuju nam da smo na pravome putu. No, put treba nastaviti do potpunoga uključivanja svih Roma i svih onih u nepovoljnome položaju. Ne smatramo to utopijom, ali ćemo za kraj ipak navesti blisku nam Boalovu misao: „Uloga utopije nije da utopija bude dosegnuta, nego da nas tjera da se neprestance više i još više trudimo. Moći sanjati je isto kao i da se san ostvario“ (Boal 2009: 34). .